U Vukovom domu kulture u Loznici, zvucima „Himne Vuku“ Stevana Mokranjca, sinoć je otvoren 91. Vukov sabor – kulturna manifestacija koja već devet decenija neguje i slavi srpsku tradiciju, jezik i pismenost.

Prisutni su bili brojni zvaničnici, poštovaoci Vukovog dela, a posebnu pažnju privukao je program posvećen velikom pesniku Branku Radičeviću.



Vukov sabor nije samo kulturni događaj, već svojevrsna bina na kojoj se smenjuju najznačajniji glasovi srpske književnosti. Od Desanke Maksimović, Branka Ćopića, pa sve do Miodraga Pavlovića i Matije Bećkovića, ovde su besedili velikani čije su reči ostale urezane u kolektivnu svest. Davnih 1970-ih, kada su nastupali Desanka i Branko, ceo Tršić je brujao od radoznalih posetilaca, dok je mlada generacija gledala kako stihovi i misli tih velikana postaju živi pred njihovim očima.
Sabor je, kažu, više od festivala – on je svetkovina srpskog duha, mesto gde se reč poštuje i slavi. I dok danas uživamo u savremenim umetnicima, poput Emira Kusturice, ne smemo zaboraviti ni besednike poput Oskara Daviča, koji je svojim rečima nekada budio čitavu naciju.

Branko Radičević i 200 godina od rođenja
Poseban segment ovogodišnjeg sabora posvećen je Branku Radičeviću, čijim stihovima je program i otvoren. Branko je uvek bio omiljen među mladima, a njegova poezija, spojena sa muzikom u ovom intermedijalnom programu, donela je publici doživljaj dostojan velikog jubileja.
Vukov sabor – između tradicije i zabave
Mada su program i besede ozbiljni i duboko značajni, Vukov sabor ima i svoj narodni aspekt. Od tradicionalnih guslarskih takmičenja, do novijih umetničkih formi i izvedbi, svaki dan sabora donosi nešto novo i uzbudljivo. Ne samo za stručnu javnost, već i za sve one koji vole srpsku kulturu, običaje i narodnu muziku.
Sedam dana saborovanja u Loznici i Tršiću su prilika za uživanje u srpskoj kulturi, ali i za prisećanje na neprolaznost reči i dela velikih ljudi koji su oblikovali našu istoriju. A gde bolje slaviti reč, ako ne na mestu koje je dalo čoveka koji je reformisao srpski jezik – Vuka Karadžića.




